Posljednjih je godina američka arhitektonska scena naročito obilježena velikim brojem projekata muzeja kojima su autori i strani i domaći arhitekti. Ta projektantska proliferacija jed­nog važnog građevnog tipa koji uokviruje introspektivni dijalog društva sa samime sobom, svojim vrijednostima i as­piracijama generirala je značajne arhitektonske radove. U usporedbi s takvim kontekstom, građevina koja se ističe svojom kvalitetom konceptualnog razmišljanja i samom izvedbom je zgrada Bloch, proširenje Muzeja Nelson-Atkins u Kansas Cityju, rad ureda Steven Holl Architects.

Od svojeg samog početka ovaj se projekt temeljio na ikonoklastičkim temeljima. Redefiniranjem natječajnog programa kao i pro­jektiranjem koje je s njim u suprotnosti (promijenjen je zadani smještaj na terenu i odnos prema postojećoj zgradi muzeja) Steven Holl je uspio ukazati investitoru na nep­red­viđene mogućnosti smislenijeg projekta proširenja i tako pribaviti narudžbu za smioniji projekt. Dovršena gra­đevina održala je svoje izvorno obećanje ne samo kao izuzetna zgrada muzeja umjetnosti nego i još više kao ar­hi­tektonsko djelo koje preispituje sam kanon specifične građevne tipologije u odnosu na vječno pitanje o odnosu umjetnosti i arhitekture u funkciji podržavanja i uzimanja u obzir iskustva umjetnosti.